Novi film iz radionice renomiranog švedskog redatelja Roya Anderssona koji nam na ekran stiže sa zakašnjenjem, ali napokon stiže. Nagrađen na Venecijanskom filmskom festivalu, još tamo, 2019. godine, Srebrnim lavom za najbolju režiju, ovaj je film, kažu upućeni, svojevrsna summa summarum njegove životne trilogije – sastavljene od naslova Pjesme s drugog kata (2000.), Ti, koji živi ( 2007.) te Golub sjedi na grani i promišljanju egzistencije (2014.) – kojom je, uz sve njezine porođajne muke, osvojio nepodijeljenu naklonost publike i kritike. Iako se u formalnom smislu film nastavlja na svoje prethodnike, što znači da je većinom sastavljen od niza minijaturnih, minuciozno komponiranih tragikomičnih tabloa čija je siva atmosfera dekorirana izblijedjelim licima, njihov sadržaj više ne teži toliko apsurdu egzistencije, koliko jasno i vješto oblikovanim detaljima koji kao da su u svojoj ograničenosti zadovoljni već samim time što postoje u životnom beskraju.

Prikaži više