Saigon, 1969. Dok bijesni rat u Vijetnamu, satnik američke vojske Benjamin L. Willard (M. Sheen) pokušava sačuvati zdrav razum. Usred borbe s vlastitim demonima vojska šalje na novi zadatak - pronaći odmetnutog pukovnika Waltera E. Kurtza (M. Brando), zapovjednika Zelenih beretki, koji se sa svojim suborcima sklonio u susjednu Kambodžu. Kad mu pukovnik Lucas (H. Ford) objasni da je Kurtz stao na čelo mjesnog plemena koje u njemu vidi božanstvo, Willardu je jasno da je njegova misija nemoguć zadatak. Ili će u njoj likvidirati sumanutog časnika, ili će sam izgubiti život sa ostalim članovima kaznene ekspedicije. Na putu do Kurtza Willard počinje susretati "pse rata" među kojima je i nemilosrdni potpukovnik Bill Kilgore (R. Duvall) kojemu civilne žrtve ne znače ništa...

"Moj film nije o Vijetnamu, on jest Vijetnam“, izjavio je američki redatelj i scenarist Francis Ford Coppola 1979. na konferenciji za novinare u Cannesu uoči premijere ovoga filma. Premda su mnogima njegove riječi zvučale pretenciozno, američka kinematografija u Coppolinu filmu dobila je jedan od najznačajnijih naslova sedamdesetih i sigurno jedan od najboljih radova na temu Vijetnamskog rata. Višestruki oskarovac i autor remek-djela "Kum" i "Kum II", Coppola je po završetku svoje gangsterske sage uskočio u projekt snimanja filma prema scenariju Johna Miliusa (Dan velikog valova, Conan). Kao poznati politički konzervativac Milius je još potkraj šezdesetih napisao tekst o odmetnutu američkom časniku koji je usred Vijetnamskog rata izigrao božanstvo mjesnom plemenu u Kambodži. Na priču ga je nadahnuo klasični roman "Srce tame" Josepha Conrada koji o kolonijalizmu u Kongu govori kroz sličnu priču o manipulatoru lokalnog bogobojaznog stanovništva. U Coppolinoj je režiji Miliusov zaplet dobio antiratni ton i zaživio u rijetko viđenom spoju ratnih strahota i osobnih stranputica čiji su protagonisti pukovnik i njegov lovac iz redova američke vojske. Iako u vrijeme Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu 1979. još uvijek nije bila dovršena, "Apokalipsa danas" je i u radnoj verziji oduševila žiri koji joj je, zajedno s "Limenim bubnjem" Volkera Schlöndorffa, dodijelio Zlatnu palmu, što je bio presedan u povijesti Festivala . Dvadeset i dvije godine kasnije u Cannesu premijerno je prikazana redateljska verzija filma kojoj je u naslovu dodana latinska riječ redux (hrv. koji vodi natrag) kako bi se istaknula Coppolina želja da se vrati svom filmu neopterećenim prvotnim komercijalnim ograničenjima. Nova verzija je produžena za 53 minute. U odnosu na proslavljeni film redateljsku verziju "Apokalipse danas" kritičari drže osobniju s više konotacija. Od nove scene pod budnim okom snimatelja Vittorija Storara nagrađenog Oscarom, koji je posebnom tehnikom vizualno izjednačio oba materijala, treba istaknuti sekvencu na francuskoj plantaži, zatim scenu s Playbojevim zečicama, vojnu ophodnju niz rijeku te nove prizore s Marlonom Brandom (Kum, Na dokovima Yorka). Film na taj način nije izgubio ništa od svoje izvorne snage i dinamičnosti, dok je Coppola uspio realizirati film kakav je oduvijek htio. Uostalom, to mu je bio najteži projekat u životu čija se realizacija zbog niza problema koristila na tri godine. Doda li se tom Brandovu problematično ponašanje i srčani udar M. Sheena (Pokojni, serija Zapadno krilo), "Apokalipsa danas" djelovala je apokaliptično i iza kamere. Trud se isplatio, jer je film postao simbol jednog vremena i antiratni klasik ovjenčan nizom nagradom. Uz Zlatnu palmu, "Apokalipsa danas" dobila je i dva Oscara (najbolja kamera i najbolji zvuk) od ukupno osam nominacija uključujući i kategorije najboljeg filma, režiju, scenarije i muške srednje uloge sjajnog R. Duvalla (Nježno milosrđe, Veliki Santini), zatim tri Zlatna globusa, dvije BAFTA-e te dvije nominacije za Grammy. U ostalim su ulogama F. Forrest (The Rose, When the Legends Die), A. Hall (Music Hall, Malcolm X), D. Hopper (Hoosiers, Plavi baršun), H. Ford (Svjedok, Ratovi zvijezda) i u vrijeme početka snimanje filma četrnaestogodišnji L. Fishborne (Tina - Što ljubav ima s tim, Matrix) koji je redatelju slagao pravu dob. Film je realiziran na Filipinima uz obilnu pomoć ondašnjeg diktatora Ferdinanda Marcosa i njegove vojske, dok je pleme iz filma odglumio filipinski narod Ifugao.

Prikaži više