Špijunska komedija o britanskom tajnom agentu Austinu Powersu iz 1960-ih koji se nakon zamrzavanja budi u 1997.-oj kako bi uhvatio opasnog zlikovca. Okolica Las Vegasa, 1967. Manijakalni milijarder dr. Zloćko (Mike Myers) dovršava novi zločinački plan protiv svjetskog mira, ali mu na putu stoji najbolji britanski tajni agent Austin Powers (Mike Myers). Dr. Zloćko stoga angažira svog najboljeg čovjeka Mustafua (Will Ferrell) da ubije Austinu, ali spretni špijun izbjegne zamku i zamalo uhvati dr. Zloćka koji u posljednjem trenutku pobjegne kriogenom kapsulom u orbitu. Stoga vlada zamrzne i Austina kako bi u budućnosti pronašao dr. Zloćka i zauvijek ga strpao iza rešetaka. Odmrzavanje otpočne 1997. kada dr. Zloćko ponovo ucjenjuje svijet ukradenim nuklearnim oružjem. Uz pomoć svog šefa Basila (Michael York) i lijepe agentice Vanesse (Elizabet Hurley), Austin krene u akciju ne shvaćajući da je duh slobodarskih 60-ih odavno prošlost...

Filmski serijal o otkvačenom tajnom agentu Austinu Powersu doista predstavlja kuriozitet. Započet 1997. zabavnim prvim dijelom Austin Powers: Tajanstveni tajni agent koji je solidno, ali nije spektakularno prošao u kinima, serijal se 1999. premetnuo u pravi fenomen kada je nastavak Austin Powers: Špijun koji me uhvatio postigao je senzacionalan uspjeh zaradivši u svjetskim kinima više od 310 miliona dolara. Prava je rijetkost da nastavak višestruko nadmaši utržak izvornika, pa ne čudi da je 2002. snimljen i treći dio s veoma sličnim prijemom američke i svjetske kinopublike. Razloge tog uspjeha treba potražiti u prvom filmu koji je dobro postavio nove buduće serije i navijestio da se od simpatičnog glavnog lika uistinu može očekivati ​​početak svojevrsne antibondijane. Priča je, naime, parodiranje filmova o Jamesu Bonduu, pri čemu je Austin Powers u odnosu na tajnog agenta 007 jednim dijelom čista suprotnost, a druga prava posveta špijunu Iane Fleminga.
Tako je Austin neugledan muškarac klaunovskog ponašanja koji je istovremeno veliki Zavodnik i najbolji špijun na svijetu. U prvom filmu koji se gotovo iz kadra u kadar referira na Bondove filmske pustolovine iz 1960-ih sa Seanom Conneryjem u glavnim ulozima (Dr. No, Goldfinger, Thunderball), Austin Powers se pomoću kriogenog uređaja iz 1967. budi u 1997.-oj kako bi napokon pronašao najvećeg zlikovca na svijetu dr. Zloćka i spriječi svjetski njegov plan ucjenjenih vođa pomoću ukradenog nuklearnog oružja. Premda film ustrajava na špijunskim peripetijama, riječ je zapravo o kontrapunktiranju duha 1960-ih ozračju 1990-ih kada je politička korektnost potpuno izbrisala vrckavost, buntovništvo i seksualnu neobuzdanost desetljeća iz kojega stiže glavni junak. Tom srazu pripadaju i najzabavniji dijelovi filma, pa Austinovo hvatanje dr. Zloćka služi tek kao kontekst izvorne komedije zabune. Film je pritom sjajnog one-man-showa Mike Myersa koji je osim dvostruke glavne uloge - Austina Powersa i dr. Zloćka - koproducirao film (jedna je od koproducentice i Demi Moore), te napisao scenarij.

Proslavljen dugogodišnjim nastupima u kultnom TV showu Saturday Night Live, te uspješnim prelaskom na velikom ekranu u hitu Wayneov svijet, Myers je utjelovio hodajuću ikonu 1960-ih čija kićasta odjeća, razbarušena frizura i anakroni rječnik odaje svaki trenutak prohujalog desetljeća, ali i britanskog društva iz tog vremena. Myersove su partneri i partneri također poznata imena Elizabeth Hurley (Začaran, Edtv) i Mimi Rogers (Reflections on a Crime, The Rapture) koje su uspješno evocirale modele bondovih ljepotica, do Michaele Yorka (Loganov bijeg, Tri mušketira) i Roberta Wagnera (Pink Panter, serija Hart to Hart) u ulogama karikiranih likova iz izvorne bondijane. Prepun seksualnih aluzija i poigravanja erotikom (briljantna scena telefonskog razgovora Elizabeth Hurley s razgolićenim Myersom u pozadini), film ipak nije zavrijedio strogi cenzorski predikat, jer je otpočetka jasno da je u filmu sve parodično i dvosmišljeno. Film je katapultirao svog redatelja Jaya Roacha među najtraženija holivudska imena što je on opravdao nizom blockbustera (uz serijal o Austinu Powersu režirao je i hitove Dozvole za brak i Dozvolu za Fockere). Okrenut mlađoj publici film dobio je i dvije MTV-jeve nagrade (za najbolju plesnu scenu i najbolje kostime), dok je glazbena tema Georgea S. Clintona postala pravi hit.

Prikaži više