Španija, 1931. Zemlja je oštro podijeljena između pristaša monarhije i republikanaca koji stječu sve veću popularnost u narodu. U takvim okolnostima Fernando (J. Sanz) želi izbjeći novačenje, te se zaputi u provinciju gdje se sprijatelji s postarijim dobrostojećim anarhistom Don Manolom (F. Fernán Gómez). Sretan što s nekim može podijeliti svoja politička gledišta, republikanac Don Manolo pruži gostoprimstvo agnostiku Fernandu, te se mladi dezerter posve udomaći u novoj sredini. Uz to, pozornost mu privlači Don Manolove četiri kćeri: najmlađa Luz (P. Cruz), njezina starija sestra Clara (M. Diaz-Aroca), lezbijka Violeta (A. Gil), te Rocio (M. Verdú) koja se namjerava udati za Juanitu (G. Diego), sina mjesnog bogataša. Malo pomalo, Fernando započne veze sa sva četiri sestra... Ova romantična drama jedan je od najpoznatijih i najhvaljenijih španjolskih filmova devedesetih čemu je, uz vrlo dobre domaće i svjetske kritike, svakako pridonijelo i osvajanje Oskare u kategoriji najboljeg filma na engleskom jeziku. Prije priznanja filmske akademije ovaj je film redatelja i koscenarista Fernanda Truebe, cijenjenog i zbog svojih igranih (El Sueño del mono loco), i zbog svojih dokumentarnih filmova (Calle 54), stekao popriličnu popularnost u zemlji i inozemstvu. Razlog je tome lepršava priča smještena u rane tridesete, koja efektno prepleće romantiku, politiku i humor dajući na primjeru jednog provincijskog mjesta cjelovitu sliku španjolskih društvenih preokupacija u osjetljivom razdoblju uoči građanskog rata. Trueba pritom u prvom planu ističe obične ljude i njihove probleme, pa film uspijeva upravo ondje gdje su redatelj i njegovi scenaristi stavili naglasak, na svakodnevnim životnim stvarima kojih se na različite načine dotiču tzv. velike nacionalne teme. Trueba koketira s erotikom te s puno duha i dobronamjernog humora vodi svog junaka kroz intenzivnu ljubavnu i seksualna iskustva inzistirajući na slici španjolske provincije kao mjesta gdje su političke nesuglasice najžešće, a društveno licemjerje najuočljivije. Tomu svakako pridonose izvrsna fotografija i scenografija, te sjajna glazbena kulisa, pa je film doista lijep za gledanje i slušanje. U glavnoj je ulozi popularnog španjolskog glumca mlađeg naraštaja J. Sanza (Aventis, Amantes) koji često nastupa upravo u Truebinim filmovima, dok najviše ocjene zaslužuje cijenjeni F. Fernán Gómez kao Don Manolo, višestruko nagrađivan u Španjolskoj i inozemstvu (Los lancos, Stico ). Od četiri glumice u ulozi Don Manolovih kćeri, svjetski je poznati P. Cruz (Nebo boje vanilije, Sve o mojoj majci) kojoj je nastup u Truebinom filmu i otvorio vrata domaćim i međunarodnim projektima. Film je uz spomenutu Oscaru, britansku BAFTA-u, osvojio i 8 španjolskih nacionalnih filmskih nagrada Goya, uključujući i jedan najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenarij i glavnu žensku ulogu Ariadne Gil kao Violete.

Prikaži više