U zabačenom predjelu Himalaja kršćanske redovnice dobivaju na korištenju palače smještenoj na visokoj litici kako bi tamo osnovale samostan Saint Faith, te otvorile školu i bolnicu. Za glavnu sestru izabrana je sestra Clodagh (D. Kerr), a određeno je da s njom ide još pet sestara. Jedini Europljanin koji se tamo nalazi je Dean (D. Farrar), kineski britanski agent na tom području. Palaču, u kojoj je nekoć vladar držao svoje žene, već su koristili redovnici, ali nisu dugo izdržali, pa Dean ne vjeruje da će se redovnice dugo zadržati okružene čudnim shvaćanjima i negostoljubivim mjestom. Vladar područja, general Toda Rai, na početku plaća lokalnom stanovništvu da odlazi u bolnicu i šalje djecu u školu ne bi li tako kod njih stvorio naviku i polako u tome uspjeva...

Ekranizacija romana Rumera Goddena o redovnicama koje pokušavaju osnovati samostan s bolnicom i školom na Himalajima, a problem im predstavlja susret sa sasvim drukčijom kulturom, ali i njihovi međusobni odnosi, te unutrašnje dvojbe. Režiju, scenarij i produkciju filma potpisuju Michael Powell (Špijun u crnom, Kontrabanda, 49. paralela) i Emeric Pressburger (Bilo dvaput), uspješni dvojac (1941-1957) koji je zajedno snimio 15 filmova (Crvene cipelice, Život i smrt pukovnika Blimpa , Pitanje života i smrti), osnovao je i produkcijsku tvrtku "The Archers" u sklopu koji je snimljen i "Crni narcis". Pressburger je prvobitno bio koscenarist u Powellovim filmovima (Oscar za originalnu priču u "49. paraleli") pa dominira kao scenarist, a Powell kao redatelj koji se nakon slabijih komercijalnih uspjeha krajem 50-tih ponovo osamostalio (Smrt u očima). Glavnu ulogu tumači D. Kerr (Odavde do vječnosti, Dobar dan, tugo, Kralj i ja) koja je debitirala 1940. u Powellovoj "Kontrabandi", a od 1947. uspješno nastupa u Americi. Za Oscara je nominirana čak šest puta, tek 1993. godine dobiva počasnog. Zanimljivo je pogledati i slavnu J. Simmonsa u njenoj drugoj ulozi. Vizualno izuzetno atraktivan, "Crni narcis" je bio nagrađen Oscarima za fotografiju u boji (Jack Cardiff) i scenografiju u boji (Alfred Jungle). Zanimljivo je napomenuti da je ondašnja američka cenzura izbacila scenu u kojima se redovnice sjećaju vremena prije nego što su se zaredile.

Prikaži više