Thomas (J. Padalecki) i njegov mlađi brat Pat (A. Asmore) dolaze za božićne blagdane kući, u Placervilleu, mjesto u kojemu su odrasli i u kojem živi njihova majka, Marianne (M. Gay Harden). Majka skriva od sina kako je u teškoj novčanoj situaciji i da je stigla zadnja opomena od banke: ako do Nove godine ne plati dug od tri hiljade dolara, izgubiće kuću. Thom, koji studira slikarstvo, uspije dobiti posao da oslika veliku zidnu sliku Placervillea. Ako završite do Badnjaka, zaradit će 500 dolara. I Pat nalazi posao, no sve to neće biti dovoljno za kredit. U susjedstvu živi stari slikar Glen (P. O'Toole), Thomov mentor ne samo u slikarstvu nego i u životnoj mudrosti. Oduvijek ga je učio ne kako da slika, nego zašto da slika. I da u sve što radi treba dati ono najbolje iz svog srca, pa tako i u naručenu sliku koju slika samo radi zarade. I uskoro pod Thomovim kistom nastaje ne samo glavna gradska ulica nego i stanovnici Placervillea... odjednom je sve ispunjeno ljubavlju i dobrotom ljudima...

Ova uistinu dirljiva obiteljska drama o pravoj kršćanskoj ljubavi kakva bi ona trebala biti snimljen prema događajima iz života Thomasa Kinkadea (1958-2012), "slikara svjetla", čije se slike prepoznaju po svjetlu kojim kao da su iznutra obasjane. Spokojan i romantičan ugođaj njegovih slika, te velike teme kojima se bavio učinile su ga jednim od najpopularnijih američkih slikara: smatra se da svako dvadeseto kućanstvo u SAD-u ima bar jednu reprodukciju neke njegove slike. Unatoč slavi, uvijek je ostao skroman, vjerojatno zahvaljujući životu u obiteljskom domu, bez oca i uz majku koja se jedva spaja s krajem, dom u kojemu je uvijek nedostajao novac, ali je uvijek bila puna ljubav. Bio je pobožni vjernik. Njegov život promijenio su događaje tog Božića 1977. godine.

Film je producirao sam Kinkade, koji je umro samo četiri godine nakon snimanja, posvetio ga je svom učitelju Glenu. Glena glumi P. O'Toole, koji je u vrijeme snimanja imao 76 godina. Zahvaljujući dobi koja odgovara godinama lika, njegova maestralna gluma u pojedinim prizorima djeluje stvarno i autentično kao da uopće ne glumi starca koji ima povremene gubitke lucidnosti, artritis koji mu je skraćio prste i pogled koji u jednom trenutku iz tupog mrtvila prelazi u bljesake duboke mudrosti.

Prikaži više