Marshall Herskovitz je režirao ovaj pogled na život u Veneciji iz 16. vijeka, na osnovu knjige Margaret Rosenthals iz 1994. godine The Honest Courtesan. Pozicionirana izvan venecijanskog dvora, Veronika Franko (Catherine McCormack) nada se da će se izdići iznad svog položaja, ali njeno interesovanje za sina plemića Marca Venier-a (Rufus Sewell) je blokirano jer su mu roditelji zabranili njihov brak. Prateći put kojim je krenula njena majka Paola (Jacqueline Bisset), Veronika postaje kurtizana, otkrivajući da joj to daje nišu u društvu u kojem dominiraju muškarci. Kada je vatikanski emisari optuže za vještičarenje, ona uzvraća, koristeći suđenje kao feministički forum da razotkrije licemjerje tog perioda. Snimljeno 1996. godine u Veneciji i Rimu sa raznim radnim naslovima (Kurtizana, Venecija i Poštena kurtizana). Bhob Stewart



Opasna ljepota je raskošna istorijska melodrama koja ima dovoljno pjene, seksa i bljeskova mesa da privuče ljubitelje sapunica i dovoljno supstance da privuče one više intelektualne sklonosti. Međutim, dok film ne samo da govori o temama osnaživanja žena i vjerske netolerancije, glavni fokus je vrsta beznadežne, zvjezdane romanse koja je dala krilima golubice da pobjegnu. Kako dvoje mladih ljubavnika, razdvojenih na svom društvenom terenu ponorom bogatstva i moći, pomiruju vruću stvarnost svoje strasti sa hladnom istinom da se nikada ne mogu vjenčati?

Opasna ljepota nastala je pod naslovom The Honest Courtesan (što je ujedno i naziv romana "istinite priče" Margaret Rosenthals, na kojem je film zasnovan). Taj naziv je odbačen iz straha da publika neće znati šta to znači. Međutim, ne samo da je The Honest Courtesan prikladniji naslov, već je i provokativniji. Riječi "opasna ljepota" znače vrlo malo, posebno u vezi sa ovim filmom. U stvari, ovakvo ime zvuči više prikladnije za meki film o eksploataciji nego za raskošnu priču o Veneciji s kraja 16. stoljeća.

Vrijeme opasne ljepote je doba u kojem je Shakespeare živio i napredovao, a područje svijeta u kojem se ova priča odvija bilo je jedno od omiljenih mjesta Bardova. Kao iu mnogim Šekspirovim komadima, filmski stvaraoci su izabrali da glumci koji govore engleski igraju italijanske likove. Štaviše, nema glupih akcenata. I, iako dijalog zvuči više savremeno nego arhaično, kostimi, scenografija i stavovi likova služe kao snažni podsjetnici da je ovo istorijska priča.

U Veneciji 1583. žene su smatrane tek nešto više od imovine. Obrazovanost i samovolja bile su negativne osobine, rezervisane samo za one koji su svoje tijelo radili za novac. Brak nije imao nikakve veze s ljubavlju - to je bio ugovor sklopljen isključivo na osnovu bogatstva i položaja. Ako djevojačka porodica nije imala novca, nije imala nade da će se udati za "važnog" muškarca, bez obzira koliko su se njih dvoje voljeli. U takvoj situaciji, ako ga je htjela, jedina nada joj je bila da postane njegova ljubavnica. A, ako je zaista bila ambiciozna i vješta, mogla bi postati kurtizana, ljubavnica desetinama muškaraca, koji su svi spremni platiti njene usluge.

Takve su okolnosti Veronike Franko (Catherine McCormack), koja je očajnički zaluđena Marcom Vernierom (Rufus Sewell) -- i on s njom. Ali razlika u njihovom društvenom položaju onemogućava pravni odnos. Kada je Marco, ne želeći da navede Veroniku, saopštava o ovoj gruboj istini, ona je shrvana i odlučuje poslušati savjet svoje majke (Jacqueline Bisset) i postati kurtizana. Uskoro, sa svojom rijetkom mješavinom ljepote, inteligencije i duhovitosti, ona postaje najcjenjenija prostitutka u Veneciji, koju žele svi, od lokalnog biskupa do kralja Francuske. Ali, u doba španske inkvizicije, moć stečena "grešnim" sredstvima može biti slaba stvar.

U pozadini burne veze Veronike i Markosa, reditelj Marshall Herskovitz istražuje nepravde koje su nanosile ženama u vrijeme kada su ih univerzalno smatrali inferiornim u odnosu na muškarce. Poslušne žene su predstavljene kao plaha, nesigurna stvorenja koja sanjaju o boljoj sudbini za svoje kćeri, dok potajno zavide Veronikinoj slobodi. Sa svoje strane, iako Veronika koristi svako oružje koje joj je na raspolaganju da se održi u borbama za moć s muškarcima, dala bi sve što ima za život s Markom.

Catherine McCormack (koja je glumila ljubavnicu Mela Gibsonsa u filmu Hrabro srce) savršeno je glumila Veroniku. Glumica ima divno izražajno lice i sposobna je da bez napora pređe od gotovo komičnog prikaza do ozbiljnijeg. Uz to, ona pokazuje bljesak Errola Flynna. Tokom Opasne ljepote, McCormacku ​​se daje nekoliko prilika da se uključi u duele u kojima oružje varira od poezije do rapira. Igrajući pored nje, Rufus Sewell (Farma hladne udobnosti, Hamlet) pokazuje i samopouzdanje i osjetljivost, što ga čini idealnim romantičnim glavnim akterom. Ne škodi što on i McCormack zapale nekoliko iskri kada su zajedno.

Jedno od suptilnog blaga Opasne ljepote je vrhunska sporedna glumačka postava. Jacqueline Bisset je mirna i spokojna kao majka Veronike, koja je nekada bila poznata kurtizana. Fred Ward pokazuje pravu dubinu kao Markosov ujak, koji razumije da njegovi nećaci čeznu za zavodljivom zavodnicom. A Moira Kelly (kao Markosova sestra, Beatrice), uprkos tome što je bila potisnuta u drugi plan veći deo filma, ima jednu scenu zapanjujuće, neobuzdane žestine kada se upusti u ogorčenost o sudbini žena u svetu koji ih tretira sa tako mala vrijednost.

Glumcima, kao i priči, neizmjerno pomaže izgled filmova. Vizuelno, ovo je prekrasan film. Snimatelj Bojan Bazellis kamera voli ulice i kanale Venecije, čineći grad jednako karakternim kao i svi ljudi. Filteri samo povećavaju ljepotu. Koristeći Bazellisovu fotografiju kao katalizator, Herskovitz stvara savršen ton - onaj koji je često ozbiljan, ali povremeno razigran, i gdje spokojstvo može iznenada biti prekinuto naletom strasti.

Kao što je slučaj s previše melodrama osmišljenih da daju publici trijumfalnu navalu, Opasna ljepota u svojim završnim trenucima prelazi vrhunac, nudeći držanje govora i slavlje koji potkopavaju neke od filmskih drama. Ipak, teško je tvrditi da, ma koliko to bilo izmišljeno, postoji nešto zadovoljavajuće u načinu na koji se stvari završavaju. "Komercijalno" finale nije najgora stvar koja se može dogoditi na ovakvoj slici - možda je emocionalno manipulativno, ali, na određenom nivou, funkcionira. Opasna ljepota nije velika umjetnost, ali je dobra zabava.

Prikaži više