Ugledni kirurg Génessier skrivio je automobilsku nesreću u kojoj je unakaženo lice njegove kćeri Christiane. Uz pomoć asistentice Louise, Génessier otima mladu djevojku s ciljem da njezinu kožu presadi na Christiane. Tijelo bacaju u rijeku te ga Génessier identificira kao Christianeino. Operacija međutim ne uspijeva pa Génessier i Louise nalaze drugu žrtvu, ali također bez uspjeha. Zbog sumnje Christianeina zaručnika Jacquesa, policija odlučuje pripremiti zamku za Génessiera podmetnuvši mu novu djevojku. Uoči početka operacije policija poziva profesora u bolnicu.

Nastao u tradiciji filmskog nadrealizma (sam redatelj je nazvao "poetskom fantazijom"), film spaja realističke (gotovo klinički prikazi operacija), fantastične (tematska okosnica) i lirske elemente (motivi ljubavi oca prema kćeri i kćerina sažaljenja nad žrtvama). Franju motiv opsesije, promjene lica (i identiteta) i prividne smrti uglavnom tek naznačuje, a manje razrađuje. Fantazmagorički ugođaj redatelj postiže korištenjem dužih, ritmičkih kadrova te fotografijom naglašenih crno-bijelih kontrasta i kompozicije u duhu figuralnoga nadrealizma (prizori Christianeine šetnje kućom s maskom na licu) uz glazbenu pratnju izvedenu iz motiva valcera. Te značajke upućuju na (nadrealističko) prepletanje ljepote, užasa i ludila, odnosno nepredvidljivost odnosa realistički predočenih predmeta u pojavnoj stvarnosti, što rezultira specifičnim osjećajem jeze.

Prikaži više