Felicia (E. Cassidy) je mlada Irkinja čiji je dečko Johnny Lysaght (P. McDonald) otputovao u engleski grad Birmingham kako bi se zaposlio u tvornici koja proizvodi kosilice za travu. U Irskoj nije mogao naći posao. Nakon nekog vremena Alicia otputuje za njega u Birmingham. Ali, ona nema adresu ni njegovog stana ni tvornice, a nije ih mogla dobiti ni od Johnnyjeve majke (B. Brennan). Kroz njezine uspomene koje se isprepleću s njezinim lutanjem po Birminghamu shvatimo da se njezin otac (G. McSorley) protivio vezi s Johnnyjem, jer je bio uvjeren da je Johnny postao profesionalni britanski vojnik. Premda ocu to nije priznala, Felicia je s Johnnyjem ostala u drugom stanju. Tražeći tvornicu u kojoj radi Johnny, Felicia će u Birminghamu nekoliko puta sresti Josepha Ambrosea Hilditcha (B. Hoskins), starog samca, upravitelja u jednom prehrambenom poduzeću. Vrlo je pedantan i kod kuće se bavi samo pripremanjem savršenih jela prema uputama televizijske kuharice Gale. Ali pitanje je vidi li on kuharicu na svom televizijskom ekranu ili se samo zamišlja kao što i sebe vidi na televiziji kao dječaka. U flashevima prolaze mu kroz glavu, kao da ih vidi na televiziji, i razne druge mlade žene koje su kao i Felicia bile same i izgubljene i kojima je ponudio prenoćište. Je li tihi i povučeni Hilditch samo čudak ili možda opasni manijak?

"Felicijino putovanje" dvadeset i četvrti je od dvadeset i šest filmova koliko ih je do danas režirao Atom Egoyan. Egoyan je rođen u Egiptu, u Kairuu, 19. jula 1960. Roditelji su mu Armenci, odrastao je u Kanadi. On je najoriginalniji filmski autor koji se posljednjeg desetljeća afirmirao na svjetskoj kinematografskoj sceni. Premda i u "Felicijinom putovanju" vlada tipična "egojanovska" kafkijansko-hipnotička atmosfera, taj je film u izvjesnom smislu redateljski konvencionalniji i zato prihvatljiviji širokoj publici od njegovih ranijih djela.


Like Hitchcock, Atom Egoyan zamišlja porodični život kao potencijalno žarište doslovnog ili figurativnog nasilja i incesta. U Felicias Journey, egojanskoj adaptaciji potresnog romana Williama Trevorsa, čovjek se boji zamisliti šta je mama TV kuharica (Arsinée Khanjian) učinila da toliko ošteti svog debeljuškastog sina da odrasla Hilditch (Bob Hoskins) i dalje priprema obroke u savršenom skladu sa izblijedjelim video kasetama njene emisije - i, kako na kraju otkrijemo, često uzima još zlokobnija putovanja niz Memory Lane. Daleki srodnik Psihosa Tonyja Perkinsa, Hoskinsov trol je toliko opsesivan, tako traumatiziran, da je svaki njegov kratki gest, debelih ruku i izgovaranje pjesme precizno sračunato da stvarnost bude sigurno zakopana. Egojanski filmovi se često čine smješteni pod vodom, u nekom nadrealnom pejzažu iz snova u kojem je dah trajno zaustavljen, dok se spori horor uvlači sve dublje pod kožu. Bespomoćan, fiksiran, gleda se kako njegovi likovi neumoljivo voze prema miniranim raskrsnicama gdje životi i duše mogu biti izgubljeni ili iskupljeni. Kada se Hilditchin put ukrsti, odvoji i konačno poklopi s putom mlade, trudne Felisije (Elaine Cassidy) - Irkinje nevine koja traži svog zalutalog dečka - to vodi do užasnog prosvećenja za ove saputnike. Nevolja je u tome što jezivi Hilditch i previše naivna Felicia nedostaju u odsjeku psihološke složenosti, tako da su do kraja filmova isplate za otkrivanje uglavnom peni ante. Felicas Journey obilazi poznatu egojansku teritoriju - industrijaliziranu pustoš punu gladnih srca - ali ova najnovija bajka (mislite na perverzne varijacije na Henzela i Gretelu) nije u istoj ligi sa takvim remek-djelima "porodičnih vrijednosti" kao što su Exotica ili The Sweet Hereafter.

Prikaži više