Todd Fields "U spavaćoj sobi" tek polako otkriva svoju stvarnu temu u priči koja ima šokantan preokret na kraju prvog čina, a zatim zaviruje dublje nego što smo mogli pretpostaviti u živote njenih likova. U početku se čini da je riječ o ljetnoj romansi. Na kraju, radi se o osveti - ne samo da se iskupi za ranu, već i da se dokaže poenta. Film uključuje ljubav i nasilje, pa čak i neke triler elemente, ali nije o tim stvarima. Riječ je o dvoje ljudi koji su toliko zarobljeni u opoziciji da jedan od njih mora slomiti.

Priča se otvara u suncu i romantici. Frank Fowler (Nick Stahl) je zaljubljen u Natalie Strout (Marisa Tomei). Pakao da budem novi diplomirani student na jesen. Ona je u 30-im godinama, ima dvoje djece, otuđena je od Richarda (William Mapother), koji je bogato dijete i nasilni muž. Franksovi roditelji su zabrinuti. "Ovo nije neka slatka iz Vasara koju možete posjetiti na praznicima", kaže mu majka. "Nisi sama u ovome."

"Nisam bila ozbiljna, mama", kaže Frank. "To je letnja stvar."

"Shvatam", kaže njegova majka. Ona jasno vidi da Frank zaista voli Natalie - i također vidi da otac Franks možda zamjetno uživa u vezi, ponosan što je njegov sin osvojio privlačnu stariju ženu.

Ruth Fowler (Sissy Spacek) je horski direktor u lokalnoj srednjoj školi. Njen muž, Matt (Tom Wilkinson), lokalni je ljekar u njihovom selu u Maineu. Na lokalnoj društvenoj ljestvici, oni su korak iznad razdvojenih Natalie i njenog supruga, čiji novac dolazi od lokalnog ribarskog biznisa. Je li Ruth snob? Ona ne bi tako mislila. Faulerovi se ponose time što su inteligentni, otvoreni, sposobni da razgovaraju o stvarima sa svojim sinom (koji ne želi ni o čemu da priča sa njima). Osećamo da se u njihovom domaćinstvu vlada ogromna tišina, da su se i roditelji i sin povukli u lični kutak da neguju rane.

Onda se nešto dešava. Pregled ne bi trebao da vam kaže šta je to. To mijenja naša očekivanja od priče, za koju se ispostavilo da se radi o stvarima koje su dublje usađene u srce nego što smo mogli zamisliti. Film otkriva svoju istinitu priču, koja govori o braku Matta i Ruth – o tome kako se povrijeđenost i tuga pretvaraju u ljutnju i krivicu. Postoje scene onoliko istinite koliko filmovi mogu da ih naprave, pa čak i kada priča razvije elemente trilera, one se iskupljuju, jer film nije o tome šta se dešava, već o tome zašto.

"U spavaćoj sobi" je prvi film koji je režirao Todd Field, glumac ("Eyes Wide Shut," "The Haunting"), i jedan je od najbolje režiranih filmova ove godine. Zasnovan je na priči pokojnog Andre Dubusa, pisca iz Masačusetsa koji je umro 1999. i koji je radio sa Fildom na adaptaciji prije njegove smrti. Radi sa indirektnošću; događaji na ekranu su markeri za tajne događaje u srcima likova, a najdublji uvid otkriva se, na neki način, tek u posljednjem kadru.

Svaka predstava ima savršen ton: Nick Stahl kao muškarac koji je pola zaljubljen u ženu, a pola zaljubljen u to što je zaljubljen; Marisa Tomei, koja je mudrija od svog mladog ljubavnika i zaštitnički nastrojena prema njemu, jer bolje od njega razumije probleme s kojima se suočavaju; William Mapother kao nasilni muž, nikad strašniji nego kada pokušava da bude pomirljiv i izvinjavajući se; William Wise i Celia Weston kao Grinnels, najbolji prijatelji Fowlerovih.

I Sissy Spacek i Tom Wilkinson. Oni tačno znaju šta rade, razumeju svoje karaktere do temelja, oni su majstori skrivene borbe ispod površine. Spacek igra razumnu i građansku suprugu i majku koja ima svoje bolne probleme; postoji scena u kojoj ona nekoga ošamari, i to je najnasilniji i najšokantniji trenutak u nasilnom filmu. Wilkinson proživljava svog sina više nego što priznaje, a postoji i scena u kojoj iznenadi Franka i Natalie nasamo zajedno i pronalazi neku vrstu tihog uživanja u njihovoj sramoti. Kada se Matt i Ruth napadnu jedno na drugo, kada se naglas izgovore oštre optužbe, mi smo šokirani, ali ne i iznenađeni; ove teške note bile su prizvuk u njihovom civilizovanom ponašanju jednih prema drugima. Ne mogu svi brakovi preživjeti teška vremena.

Većina filmova govori o zapletu i prepucavanju s jedne stanice na drugu. Stephen King, čija knjiga, O pisanju, sadrži mnogo dobrog razuma, zagovara situaciju umjesto zapleta; on predlaže da ako dobro obavite posao vizualizacije svojih likova, najbolje je da ih stavite u situaciju i vidite šta će se dogoditi, umjesto da ih vezujete za strukturu radnje. Todd Field i Andre Dubus koriste elemente radnje, ali samo na površini, a naslov filma se ne odnosi na seks već na tajne, izgovorene, neizrečene i sanjane, koje se dijele noću kada dvoje ljudi za sobom zatvara vrata.

Prikaži više