Stoosamnaestogodišnji Nemo Nobody (J. Leto) posljednji je živi smrtnik na Zemlji, koji se u distopijskom svijetu budućnosti 2092. godine pred upornim novinarom prisjeća svog života, točnije svojih mogućih života. Dok javnost u svojevrsnom reality-showu prati iščekivanje njegove skore smrti, jer su ljudi u međuvremenu zahvaljujući "telomerizaciji" postali besmrtni, Nemo se uz pomoć psihijatra mislima vraća u svoje isprva sretno djetinjstvo, sve do trenutka u kojem su se, kada je njemu bilo 9 godina, odlučio razvesti dječakov otac (R. Ifans) i majka (N. Little). Da je tog dana nakon razvoda roditelja na željezničkoj postaji potrčao za odlazećim vlakom i nastavio živjeti uz majku, Nemo bi se zbližio s romantičnom Anne (D. Kruger). Da je ostao s ocem, upoznao bi hirovitu Elise (S. Polley), a da je otišao samo svojim putem, Nemo bi srodnu dušu pronašao u plahoj Jeanne (L. Dan Pham), no ni u tom braku kao ni u ostala dva ne bi bio sretan. Štoviše, u sva tri slučaja poginuo bi nasilnom smrću ili u prometnoj nesreći ili kao pogrešna žrtva plaćenog ubojice...

Osebujna i neobična fantastična egzistencijalna romantična drama "Gospodin Nitko", 2009. nagrađena na festivalu u Veneciji , godinu dana poslije dodjeli Europskih filmskih nagrada ovjenčana Nagradom publike za najbolji film, zasad je posljednje dugometražno ostvarenje cijenjenog belgijskog dramatičara, scenarista i redatelja Jacoa Van Dormaela (Osmi dan, Toto heroj). Autor vrlo efikasno, vizuelno fascinantno kreira distopijski svijet budućnosti futurističkom urbanom arhitekturom, sveprisutnim medijima i televizijskim ekranima, otuđenim ljudima, putovanjem na Mars i protagonističkim psihijatrom čije istetovirano lice neodoljivog asocira na ono Dartha Maula iz Lucasove "Fantomske prijetnje". Citatima i posvetama tu nije kraj, jer je u imenima likova, nekim detaljima priče i općem dizajnu lako uočiti posvete ili "posudbe" iz niza glasovitih i(li) kultnih naslova poput Kubričkove "Odiseje u svemiru 2001.", "Matrixa" braće Wachowski i Spielbergova "Specijalnog izvještaja". Također, tematiziranjem idealne i (ne)moguće ljubavi sagledane kroz niz ispravnih i pogrešnih odluka koje pojedinac donosi u životu te kojima ključno određuje vlastitu sudbinu, baš kao i dominantnim tjeskobnim fatalističkim ugođajem, film podsjeća na odličan "Vječni sjaj nepobjedivog uma" Charlieja Kaufmana i Michela Gondryja, dio je također Kaufmanovo remek-djelo "Sinegdoha, New York". Posrijedi je vrlo solidno djelo čije je najveće vrline sigurna i nadahnuta režija, sugestivna i povremeno prilično dojmljiva atmosfera, atraktivna vizualnost i uvjerljiva emotivnost.

Prikaži više