Iako nije toliko "socijalno privilegirana" kao u knjizi, filmska verzija Gđe. Miniver još uvijek živi ugodnim životom u kući nazvanoj Starlings. Kuća se, međutim, u filmu ne nalazi u unutrašnjem Londonu, već na periferiji grada uz rijeku Temzu. Kuća gospođe Miniver ima veliki vrt sa privatnim pristaništem na rijeci, na kojem se nalazi i motorni čamac. Njen suprug Clem (i pored svog američkom naglasku) je uspješan engleski arhitekt. Clemovi imaju nekoliko sluga i sluškinja koji žive u kući i sina koji se nalazi na sveučilištu.

U trenucima kada se Drugi svjetski rat već polako nazire, najstariji sin Vin se vraća sa sveučilišta kući, gdje upoznaje Carol Beldon , unuku Lady Beldon (Lady Beldon je vrlo zadrta i konzervativna aristokratkinja iz obližnjeg Beldon Hall-a). Uprkos njihovim početnim nesuglasicama, oni se zaljubljuju jedno u drugo i naposljetku se vjenčaju. Kako se rat sve više približava njihovom domu, Vin odlučuje da mora otići svoj doprinos na način da se priključi Kraljevskim vazdušnim snagama, kao pilot. Nakon što postane kvalificirani pilot, Vin dobiva premještaj blizu kuće svojih roditelja. U međuvremenu, Clem uzima svoj motorni čamac, kako bi pomogao evakuirati Dunkerque. Ostavljena sama kod kuće, gospođa Miniver pronalazi ranjenog njemačkog pilota u svom vrtu, nakon čega ga ona hrani, potom mirno razoruža i na kraju ga, nakon što je prethodno nazvala policiju, preda policajcima.
Grad se nalazi pod teškim bombardiranjem. I dok je Vin odsutan sa svojim eskadrilom, Carol pogiba od zalutalog metka. Na samom kraju filma, lokalni stanovnici se okupljaju kod teško oštećene crkve, čime zapravo potvrđuju svoju odlučnost u branjenju svog načina života.

Filmsku adaptaciju Gđe. Miniver je 1942. godine producirao Metro-Goldwyn-Mayer. U filmu kojeg je režirao William Wyler, glavnu ulogu tumača Greer Garson. Pod utjecajem američkog ureda za ratne informacije, film je pokušao srušiti opis predratne Engleske, koji ju prikazuje kao glamurozni bedem socijalnih privilegija, anakronističkih navika i snobstva, i promijeniti ga u opisu koji prikazuje demokratske, moderne slike. Pojavom ovog filma, socijalni status obitelji Miniver je degradiran u odnosu na onoga koji uživa u tiskovnim verzijama, te je povećan pažnja usmjerena na eroziju klasnih barijera, koja je pokrenuta pod pritiskom ratnih zbivanja.

Film je nadmašio sva očekivanja, stvarajući brutto zaradu od 5 358 000 američkih dolara na području Sjeverne Amerike, te 3 520 000 američkih dolara u ostatku svijeta. 555 filmskih kritičara, od ukupno 592 koje je okupio američki časopis Film Daily, proglasio je ovaj film najboljim u 1942. godini. 14. lipnja 2006. godine, ovome filmu dodjeljuje se 40.-a pozicija na listi američkog filmskog instituta, koji tom listom slavi najnadahnutije filmove svih vremena.


Nagrade i nominacije
Film je osvojio ukupno 6 Oscara, bio je nominiran u još toliko kategorija iste nagrade.

Osvojeni Oscari: najbolji film - Metro-Goldwyn-Mayer (producent: Sidney Franklin ); najbolja glumica u glavnoj ulozi - Greer Garson; najbolja glumica u sporednoj ulozi - Teresa Wright; najbolja kinematografija, crno-bijela - Joseph Rutenberg; najbolji redatelj - William Wyler; najbolji scenarij - George Froeschel, James Hilton, Claudine West, Arthur Wimperis.
Nominacije za Oskaru: najbolji glumac u glavnoj ulozi - Walter Pidgeon; najbolji glumac u sporednoj ulozi Henry Travers; najbolja glumica u sporednoj ulozi - Dame May Whitty; najbolji efekti, specijalni efekti - A. Arnold Gillespie (fotografski), Warren Newcombe (fotografski), Douglas Shearer (zvučni); najbolja filmska montaža - Harold F. Kress; najbolji zvuk, snimljen - Harold F. Kress.

Prikaži više