Užas. Phoenix, Arizona. Petak, 11. prosinca 1998. Marion Crane (A. Heche) održava vezu sa Samom Loomisom (V. Mortensen) nadajući se da joj budućnost nosi nešto bolje od sadašnjeg činovničkog posla. Nezadovoljna svakodnevicom Marion odluči opljačkati svog poslodavca i pobjeći iz grada kako bi započeo novi život. Bježeći automobilom zaustavio se u provincijskom motelu koji vodi introvertirani Norman Bates (V. Vaughn) i njegova posesivna majka. Tuširajući se Marion izdahne pod ubodima nožem manijakalnog ubojice, dok njezin nestanak istovremeno počnu istraživati ​​sestra Lila (J. Moore) i detektiv Milton Arbogast (W. H. Macy)...

Američki film Gus Van Sant (Elephant, Posljednji dani) kadar po kadar snimio je novu verziju jednog od najboljih i najvažnijih filmova u povijesti kinematografije. U pitanju je klasik "Psiho" kojim je Alfred Hitchcock 1960. postavio nove standarde u koncipiranju i realizaciji psiholoških trilera i generiranju filmskih napetosti, pa se Van Santova namjera da snimi novu, i to doslovnu inačicu ovog remek-djela otpočetka činila uzaludnim, teško objašnjivim činom. No Van Sant je ustrajao, a u prilog mu je išao ugled autora kultnih filmova "Drugstore Cowboy" i "Moj privatni Ajdaho", te nominacija za Oskaru za režiju prethodnog filma "Dobri Will Hunting" kojim je, makar nakratko, postao dijelom holivudske mainstreama. Nazvavši sam svoj projekt igrom, Van Sant je brižljivo rekonstruirao Hitchcockov film ostvarivši 95% istovjetnosti u kadriranju, mizansceni i dinamici. Ostatak je danak vremena, pa je tako novi "Psycho" u boji, nešto eksplicitna erotika (scena masturbiranja, obnaženi Viggo Mortensen i Anne Heche) dokaz drugačijeg senzibiliteta dvojice redatelja i, dakako, cenzorskih zadatosti iz 1960. i 1998. Priča je ostala potpuno ista. Prema romanu Roberta Blocha scenarij je djelo Josepha Stefana (Oko mačke, Crna orhideja) kojemu je suradnja s Hitchcockom zauvijek obilježila karijeru. Nadalje, ista je i glazbena partitura Bernarda Herrmanna koja se u izvorniku savršeno uklopila u Hičkokove zamisli. Napokon, glasovita scena pod tušem djeluje poput vježbi što vjernije kopiranje, te je nakon gledanja filma moguće reći da je redatelj Gus Van Sant uistinu uspio u svom shot-by-shot evociranju Hitchcockove klasike.

Prikaži više