64. godina nakon Kristova rođenja. Golemim Rimskim Carstvom koje je do vrhunca moći doveo automobil Oktavijan trenutno vlada ćudljivi car Neron (P. Ustinov). Nakon što se njegov general Marcus Vinicius (R. Taylor) vratio iz pobjedničke vojne u Britaniji, car ga je ostavio pred vratima grada kako bi sutradan sa svojim legijama trijumfalno ušao u prijestolnicu i potvrdio njegovu državnu genijalnost. Neronov najpouzdaniji dvorjanin Petronius (L. Genn) itekako je svjestan da je auto potpuno lud i da Rim ne može očekivati ​​ništa dobro od njega. Istodobno, Markus, gorljivi rimski patriot, odsjeda kod svog prijatelja, starog generala Plautiusa (F. Aylmer) zaljubivši se na prvi pogled u njegovu kći Lygiju (D. Kerr). Međutim, Ligija je zapravo princeza, čiji je strani vladar kojeg je Neron zadržao u zarobljeništvu kod Plautiusa ne bi li njezinog pravog oca privolio na saradnju. Stoga Marcus kao nagradu za svoje uspješno vojevanje odluči od cara zatražiti Lygijinu slobodu ne znajući da je ona u međuvremenu prešla na kršćanstvo koje okretni Neron smatra najvećim opasnošću za svoje carstvo...

"Quo vadis, Domine? ", odnosno "Kamo ideš, Gospode?", glasovita je sentenca iz kršćanske predaje o susretu Isusa Krista i apostola Petra na Apijskoj cesti. Ondje je, prema vjerovanju, Petar susreo Isusa kako nosi križ i zapitavši ga kamo ide doznao da smjera prema Rimu gdje se želi žrtvovati za skoru Petrovu smrt. Na to se Petar, ponesen Isusovim riječima, sam vratio u Rim i uskoro umro kao mučenik razapet na križu. Ovaj, u umjetnosti često korišten motiv, zaživio je nekoliko puta i na filmu, prvi put 1902., posljednji 2001., bez najslavnije mu je interpretacija povijesni spektakl "Quo vadis" iz 1951. redatelja Mervyna LeRoya (Robovi prošlosti, Male žene) . Spoj povijesne faktografije i biblijskog konteksta (u epizodnoj ulozi Petra je Finlay Currie), LeRoyov je film jedan od vodećih predstavnika svog žanra, posebno omiljen u Hollywoodu tokom 50-ih i 60-ih, čiji je umjetnički i komercijalni vrhunac nesumnjivo "Ben-Hur". " iz 1959. u režiji Williama Wylera. Kako su na Wylerovom klasiku radili i mnogi iz ekipe filma "Quo vadis", već je na LeRoyovom, sedam milijuna dolara vrijednom spektaklu, moguće je zaštititi zahtjevne produkcijske standarde ovog tipa filmskog projekta. To su, u prvom redu, monumentalna scenografija realizovana u rimskim studijima Cinecittà, zatim besprijekorna kostimografija sa čak 32.000 kostima, te vrhunski snimateljski i montažerski rad koji je gotovo trosatnom filmu podario iznimnu dinamičnost i narativnu preglednost. Dakako, sam je LeRoy uz kvalitetna scenaristička rješenja, čiji je predložak glasoviti bestseler poljskog nobelovca Henryka Sienkiewicza iz 1896. godine, ostvario uravnoteženu kombinaciju priče o sudbinama pojedinaca i zbivanja unutar cijele jedne epohe. U prvom je slučaju ustrajao na prvotno antagoniziranoj vezi starorimskog generala i preobraćenice na kršćanstvo, a u drugom na krvavoj vladavini cara Nerona (54.-68.), jednog od najkrutnijih vladara u povijesti Rimskog Carstva.

Prikaži više