Umjetnički film. Francuski diplomat iz 19. stoljeća koji savršeno govori ruskim šeta hodnicima i dvoranama znamenitog muzeja-dvorca Ermitaž u Petrogradu i prolazi kroz različita povijesna razdoblja - od početka 18. stoljeća i vremena Petra Velikog preko kraja toga stoljeća i Katarine Velike do predvečerja Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije u kojoj će biti završena dinastija Romanova i rusko carstvo...
Ugledni ruski sineast Aleksandar Sokurov odlučio se na jedan od najsmjelijih eksperimenata u povijesti filma: snimanje cjelovečernjeg igranog filma u jednom jedinom kadru! Mnogo godina ranije veliki Alfred Hitchcock snimio je "Konopac" u nekim osam kadrova, pri čemu je svaki prijelaz između kadrova bio neprimjetno riješen pa se moglo pomisliti da je cijeli film snimljen u jednom kadru, što je međutim u ono doba i tehnički bilo nemoguće jer nije postojala kamera s filmskim rolom duljine cjelovečernjeg filma. U digitalnoj eri Sokurov je mogao da računa na digitalnu tehniku ​​najviše kvalitete (zapis je kasnije prebačen na 35mm filmsku vrpcu za kino prikazivanje), također i na mnogo lakšu i manju kameru nego što je to bilo u Hitchcockovo vrijeme, pa je podvig bilo moguće izvesti. Da bi ostvario ovaj neobičan pothvat, Sokurov je angažovao ekipu od četiri i više hiljada ljudi ispred i iza kamere, a budžet filma otkrio je javnosti. Film je izrazito domoljubno orijentiran i zapravo zamišljen kao slavljenje ruske povijesti i kulture carskog razdoblja, u vrijeme kad suvremena Rusija predstavlja svojevrsni kompleks zapada. Sokurov želi pokazati veličinu i raskoš ruske kulture kako bi podigao nacionalni ponos i skrenuo zapadnjacima pažnju na silnu rusku ulogu u povijesti zapadnjačke civilizacije. Film je koncipiran kao fluidno putovanje kroz rusku povijest hodnicima i dvoranama Ermitaža, jednog od najslavnijih svjetskih muzeja koji je osnovao još Katarina II. Velika. Upravo je fascinantno da je na prvi pogled tako neatraktivan film za širu publiku u američkim kinima zaradio čak 2,3 miliona dolara, bez raskoša carskih dvorana, kostima i slika praćenih glazbom Glinke, Čajkovskog, Purvella i Telemanna, pokazao se privlačnom. Film je bio u natjecateljskom programu Canneskog festivala, nominiran je za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje režije i fotografije te je na uglednom festivalu u Torontu osvojio Visions Award.

Prikaži više