Drama prema istinitoj priči. Ugledni New Republic Magazine prvi je put objavljen 1914. godine. Od tada je bio temeljno glasilo američke političke ekonomije. Nikad nije imao golemu tiražu, ali su ga, kako kaže junak filma, uvijek čitali "ljudi koji nešto znači", osobito zaposlenici Bijele kuće. U svibnju 1998. broj zaposlenih novinara i urednika smanjen je na petnaest. Njihova prosječna dob bila je 26 godina. Najmlađi među njima bio je Stephen Glass, protagonist ove priče.
Da bi se u potpunosti razumjela drama ovoga filma, treba znati nekoliko činjenica po kojima se američko novinarstvo razlikuje od našega. Prvo, američko novinare zovu "piscima", što govori da je njihov dar za pisanje presudan u njihovom poslu. Drugo, da bi se nešto objavilo u novinama, prolazi niz službenih provjera - to rade ljudi koji su za to plaćeni - činjenica i svih izvora, a za svaki tekst novinar mora uredniku staviti na raspolaganje i svoje bilješke koje služe kao dokaz za istinitost teksta.
Mladi Glass, izuzetno darovit i željan novinarske slave, ubrzo je postao miljenik urednika Michaela Kellyja (H. Azaria), zato što je uvijek imao svježe i zanimljive ideje, takvi su mu bili i tekstovi. Kelly je izvrstan urednik i svi novinari ga vole jer ih štiti ne samo pred napadima javnosti nego i pred krutim glavnim urednikom, zbog čega će iznenada dobiti otkaz. Na njegovo mjesto doći će Glassov kolega Chuck Lane (P. Sarsgaard), što će cijelu redakciju okrenuti protiv njega. Tako će biti i kad Chuck primi poziv jednog internetskog časopisa (S. Zahn) koji reaguje na navode u posljednjem Glassovom tekstu o navodnoj skupštini hakera na kojoj je trinaestogodišnji haker dobio posao "čuvara" programa u velikoj kompaniji "Jukt Micronics". Svi u redakciji misle da Chuck proganja Glassa zato što je bio "Michaelov čovjek" i misle da će se okomiti i na ostalo. Ni najoprezniji urednici ne mogu povjerovati da je šarmantni, slatkorječivi i zabavni Glass jednostavno - izmislio činjenice...
Danas Stephen Glass živi u New Yorku. Godine 2003. objavio je roman "The Fabulist", o novinaru koji je izmišljao teme...
Film "Lažljivi Glass" jedan je od rijetkih filmova koji postižu napetost a da u njima nema ni akcije, ni nasilja ni jurnjave, ni istrage i ubojstva. Polagano sklapanje mozaika o Stephenu Glassu tako drži napetost da 80-ak minuta filma prođe kao pola sata. Ono što će našim gledateljima biti zanimljivo jest i drugačiji odnos prema novinarskoj etici i načinu rada. Film je nominiran za nagradu Goldern Trailer kao najbolji nezavisni film, a scenarist Billy Ray je nominiran za nagradu Chlotrudis. Uz Haydena Christensena, najzapaženiji glumac bio Peter Sarsgaard, koji je osvojio nagradu bostonskih filmskih kritičara za epizodnu ulogu i bio nominiran za Zlatni globus.

Prikaži više