Ratna drama snimljena prema dnevničkim zapisima mlade Židovke Anne Frank. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank (J. Schildkraut), jedini preživjeli član obitelji Frank zatočen u nacističkim koncentracijskim logorima u Njemačkoj, stiže u svoj amsterdamski dom u kojem se zajedno sa suprugom Edith (G. Huber) i kćerima Annom (M. Perkins) i Margot (D. Baker) skrivao je pred nacistima. Nakon što u kući sretne svoje dobročinitelje iz ratnih vremena gospodina Kralera (D. Spencer) i njegovog pomoćnika Miepa (D. Heath), Otto Frank pronalazi u potkrovlju Annin dnevnik u kojem su zabilježeni svi događaji koje je obitelj proživjela do odvođenja u logoru 1944. .. Godina je 1942. Otto Frank, suočen s progonom Židova u okupiranoj Nizozemskoj, odlučio se s obitelji skriti u potkrovlju jedne zgrade. Uz obitelj Frank tajno mjesto dijele i supružnici Petronella (S. Winters) i Hans Van Daan (L. Jacobi) te njihov sin Peter (R. Beymer), uskoro će se pridružiti i zubar Albert Dussell (E. Wynn). Suočena sa životom u skučenom prostoru i u neprestanom strahu od pada nacista, trinaestogodišnja Anne počinje pisati dnevnik koji opisuje svoju svakodnevicu, ali i nade, čežnje i strahovanja s kojima se suočavaju...

Jedan od najpoznatijih i istovremeno jedan od najpotresnijih dnevničkih zapisa u povijesti 20. stoljeća djelo je tinejdžerice Ane Frank koja je tokom svog skrivanja pred nacistima u okupiranom Amsterdamu opisala svakodnevicu u jednom potkrovlju koje je dijelila s obitelji i ostalim bjeguncima. Rođena 1929. u Frankfurtu, Anne je nakon dolaska Hitlera na vlast u Njemačku 1933. godine s roditeljima preselila u Nizozemsku, da bi najteže ratne godine provela u iščekivanju odvođenja u logoru. Na žalost, tajna je policija uhitila cijelu obitelj, a sama je Anne preminula od tifusa u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen u ožujku 1945. Njezine su bilješke pod izvornim naslovom Het Achterhuis prvi put objavljen 1947., a nakon nizozemskog izdanja tih iznimno zrelih i emotivnih tekstova Dnevnik Anne Frank je doživio prijevod na niz svjetskih jezika postavši jednom od najčitanijih knjiga posljednjih šezdesetak godina. Knjiga je objavljena pod patronatom Annine oca Otte, jedinog člana obitelji koji je preživio kobno odvođenje u koncentracijski logor. Otto Frank se aktivno uključio i u realizaciju filmskih inačica dnevnika svoje kćeri koja je na velikom ekranu stigla 1959., točno četiri godine nakon pohvale kazališne drame Dnevnik Anne Frank na Broadwayu. Komad je djelo bračnog para Frances Goodrich i Alberta Hacketta, poznatih američkih scenarista i dramatičara (Mršavko, Sedam nevjesta za sedmoricu braće) koji su ga postavili prema vlastitom tekstu. Drama je doživjela veliki uspjeh među publikom i kritikom, a nagrađena je i dvama prestižnim priznanjima: Tonyjem i Pulitzerovom nagradom. Odmah poslije postavljanja u New Yorku jedan od najznačajnijih američkih redatelja klasičnog Hollywooda George Stevens (Div, Mjesto pod Suncem) krenuo je u projekt ekranizacije izvorne drame. Nakon četiri godine intenzivnog rada, saradnje sa Ottomom Frankom, ustrajavanja na snimanju na izvornim lokacijama u Amsterdamu i potrage za glavnu glumicu koja je trebala utjeloviti Annu Frank, film je završen 1959. i upravo se ove godine obilježava pola stoljeća od njegove premijere. Pri izboru za naslovnu ulogu




izmijenjivala se imena Susan Strasberg koja je glumila u predstavi, zatim
Natalie Wood i Audrey Hepburn koja je bila izbor Otta Franka. Ne, ona je odustala iz nekoliko razloga, između ostalog i zbog vlastitih traumatskih sjećanja na ratne godine provedene u Nizozemskoj. Naposljetku, angažirana je debitantica Millie Perkins (Dulcinea, Wild in the Country), dok je Otta Franka utjelovio američkog karakternog austrijskog podrijetla, oskarovac Josepha Schildkrauta (Život Emilea Zole, Čovjek sa željenom maskom) koji je istu ulogu imao i u kazališnoj postavi. Svoju ulogu je Annine majke Edith reprizirala i Gusti Huber, a i filmski su scenariji Frances Goodrich i Albert Hackett. Majstor u prožimanju intimističkog ozračja i univerzalnog konteksta svojih filmskih priča, redatelj George Stevens savršeno je uprizorio izvorni tekst započevši radnju pronalaskom Annina dnevnika u poslijeratnom Amsterdamu te nižući zatim zbivanja opisana u njemu od prvog dana skrivanja u potkrovlju do poetične i metaforične završnice. Film je 1959. uvršten u službenu konkurenciju Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, nominovan je za osam Oscara, uključujući i kategorije najboljeg filma i najbolju režiju. Američka filmska akademija nagradila ga je s tri statue: za najbolju scenografiju, za najbolju crno-bijelu fotografiju snimatelja Williama C. Mellora (Najveća priča ikad ispričana, Mjesto pod suncem) te za najbolju sporednu žensku ulogu Shelley Winters (Susret u parku, Posjedonova avantura ) koja je kasnije svog Oscara donirala Muzej Ane Frank u Amsterdamu. Osim nje za Oscaru nominiran je i Ed Wynn (The Great Man, šou The Ed Wynn Show), dok je u jednoj od uloga i buduća zvijezda mjuzikla Priča sa zapadne strane Richard Beymer kao Peter Van Daan. Iako je potkrovlje iz priče izgrađeno na filmskom setu u Hollywoodu zbog zahtjeva produkcije, eksterijeri su snimljeni u Amsterdamu na izvornom mjestu zbivanja.

Prikaži više