Drama u kojoj se zatvorski čuvari susreću s nevino optuženim zatvorenim osuđenim na smrt koji ima čudesne, iscjeliteljske moći. U saveznoj državi Luzijana u SAD-u tridesetih godina prošlog stoljeća nalazi se zatvor za osuđene na smrtnu kaznu. Šef odjela je Paul Edgecomb (Tom Hanks) koji je ostao posljednjih dana tih ljudi učinio što je moguće dostojanstvenijima i mirnijima. Ostalo je osoblje humano, pouzdano i sposobno. Iznimka je samo prznica i sadist Percy Wetmore (Doug Hutchison), s dobrim vezama među političarima. Ipak, Edgecomb i njega uspješno drži pod kontrolom, iako sam pati od nepodnošljivo bolnih mokraćnih smetnji. Sve će se promijeniti toga ljeta kad u ćeliju dođe novi osuđenik, crnac John Coffey (Duncan), zatvoren zbog silovanja i umora dviju djevojčica. Njegova nevina dobroćudnost u nesrazmjeru je s navodnim zločinom, i to Edgecombu, kao i svima ostalima, odmah upada u oči. Događaji koji slijede učvrstit će njihovu vjeru u Johnovu nevinost i otkriti njegove neobične sposobnosti...



Zatvorski filmovi danas su stekli status neovisnog podžanra, a upravo su dva najpoznatija takva filma nastala po predlošku Stephena Kinga, odnosno pod nadzorom redatelja Franka Darabonta, Iskupljenje u Shawshanku i Zelenoj milji. Darabont, dotad malo poznat redatelj i pisac (scenarij za Muhu II. i Stravu u Ulici brijestova III.), svojedobno je uzeo u ruke Kingovu kratku priču Rite Hayworth and the Shawshank Redemption. Ostalo je, kako se kaže, povijest. Naime, ni sam King nije imao uvijek sreće sa filmskim snimljenim prema njegovim knjigama. Većina se smatra neuspjelim. Među uspješnim mogu se nabrojiti De Palmina Carrie, Kubričkovo Isijavanje, Reinerova Misery ili Hackfordova Dolores Claiborne - potpuno pomračenje.

Film Zelena milja smatra se modernim prepričavanjem života Isusa Krista, jer njegov glavni junak nije samo da s Kristom dijeli iste inicijale (John Coffey - Jesus Christ) i sudbinu nevino optuženog, već i požrtvovnost, ljubav prema ljudima, sposobnost liječenja i uskrsnuća. Za Darabonta i Kinga, zelena milja metafora je svijeta u kojem svi mi čekamo da se konačno prozove naše ime. Iako je pritom od ključne važnosti našeg ponašanja, svi smo krivi zbog nečega što odlazimo na potpuno jednak način.

Prikaži više