Godine 1660., nakon pada Kromvelove republike, Karlo II. postaje engleski kralj i pod njegovom vladavinom cvjetaju sve forme umjetnosti i seksualne slobode. Petnaest godina kasnije dolazi do zasićenja i financijske krize. Charles II. pokušava uspostaviti dobre političke veze s Francuskom, a kako bi oraspoložio francuskog ambasadora, dopušta povratak u London velikom razvratniku Johnu Wilmotu grofu od Rochestera, kako bi napisao kazališni komad za ambasadora. Wilmot se vraća u prijestolnicu zajedno sa svojom nježnom suprugom Elizabeth, no u kazalištu upoznaje glumicu Lizzy Berry, čiji veliki talenat odmah prepoznaje i postaje njezin mentor, postupno se u nju zaljubivši...
Doba restauracije u drugoj polovini 17. stoljeća jedno je od najzanimljivijih razdoblja engleske povijesti. Dolaskom na prijestolju Charlesa II. restaurirana je monarhija pod škotskom dinastijom Stuart čija je vladavina sredinom stoljeća bila prekinuta Cromwellovim puritanskim republikansko-diktatorskim međuregnumom. Vladavinu Stuarta obilježio je preporod u znanosti, filozofiji i umjetnosti: osnovano je Kraljevsko društvo za unapređenje prirodnog znanja, djelovanje prirodoslovni velikani Newton, Boyle i Harvey te filozofi Hobbes i Locke, dolazi do obnove kazališta kojima su puritanci u Cromwellovo doba zabranili rad, a prvi put i žene dobivaju priliku glumiti (do tad su ženske uloge glumili muškarce). Kao reakcija na puritanizam zavladalo je prepuštanje užicima, osobito seksualnim, u čemu je i sam Charles II. bio istaknut. Ipak, kao najveći razvratnik tog vremena ostao je zapamćen John Wilmot, grof iz Rochestera. Obrazovan na Oxfordu, istaknut u pomorskom ratu s Nizozemcima, pjesnik i kazališni pisac, John Wilmot bio je najveći libertinac svog vremena. Komadom "Sodoma i kvintesencija razvrata", čiji akteri "ne smiju upražnjavati uobičajene oblike seksualnog općenja", anticipirao je Markiza de Sadea, a njegove teze o "pravom razumu" kao protuteži artificijelnom racionalizmu, odnosno o ravnoteži razuma i senzualnosti mogu se dovesti u vezu. s Nietzschevom temeljnom postavkom o potrebi ravnoteže apolonijskog i dionizijskog. Bio je autor kojeg su jako uvažavali klasici poput Defoea, Tennysona, Voltairea, pa i Goethea, međutim, zahvaljujući konzervativcima ostao je okovan na marginama engleske književne i općekulturne povijesti, izvan engleskog govornog područja uglavnom poznat samo specijalistima za svjetsku povijest opscenosti. Kao i većina velikih bludnika, Wilmot je zapravo bio romantičar i moralist, u svojim je pjesmama osuđivao prijetvornost, artificijelnost, "prezentnost" koja postaje važnim od stvarnog sadržaja prezentiranog, a njegova intimna korespondencija otkriva ga kao nježnog i brižnog čovjeka koji je, premda deklarirani ateist, pisma supruzi, djeci i majci znao završavati riječima "Neka te Bog blagoslovi i čuva". Ukratko, bio je osoba u kojoj su se spajali (biseksualni) razvrat, zabilježen u mnogim njegovim (humornim) pjesmama te plemeniti osjećaji i težnje o kojima svjedoče platonske ljubavne pjesme. Bio je također i filozofski nastrojen, što je posebno došlo do izražaja u njegovoj naslavnijoj pesmi "A Satyre Against Mankind" (koja sadrži ranije spomenutu raspravu o razumu), a nije naodmet spomenuti i da je žene smatrao prirodno slobodnim, no samovoljno vezanima uz sputavajuće društvene konvencije. Također, bio je miljenik i proteže Charlesa II,, no često i u njegovoj nemilosti zbog žestokih antikraljevskih satira. Umro je s 33 godine, najvjerojatnije od sifilisa.

Podosta od ovih detalja iz života i djelovanja Johne Wilmote nalazi se u ovom filmu, međutim, dosta njih je i ispušteno. U debiju Laurencea Dunmorea, poznatog iz reklama i glazbenih spotova, Wilmot je smješten u složenu mrežu erotskih, obiteljskih, prijateljskih i političkih odnosa, a autori se trude podcrtati proturječnosti protagonističkih osjećaja, razmišljanja, djelovanja, u rasponu od nihilizma, preko prikaza njegova bluda, do prizora probuđene osjećajnosti i svijesti o egzistencijalnom smislu. Film inzistira na naturalističkom pristupu (blato, magla, prljavština, opća trulež njime dominiraju), a vrsni glumci, osobito S. Morton kao Wilmotova glumačka učenica i ljubavnica, emancipirana Lizzy Barry (najslavnija glumica iz doba restauracije), i R. Pike kao delikatna Wilmotova supruga daje svoj prinos, pri čemu posebno valja istaknuti izvedbu Johnnyja Deppa. Redatelj Dunmore silno je nastojao oko kreiranja autentične ambijentacije i dokumentarističke fakture slike u skladu s naturalističkom koncepcijom, a njegov napor konkretizirao je dojmljivim fotografijom Alexandera Melmana. Film je bio nominiran za Britansku nezavisnu filmsku nagradu u osam kategorija, uključujući najbolji britanski nezavisni film, najbolju režiju i najbolju glumicu, a dobila je Rosamund Pike (Ponos i predrasude) za najbolju sporednu ulogu.

Prikaži više