Za naciju koja je ponosno objavila da nijedno dijete neće zaostati, Amerika to i dalje nastavlja raditi u alarmantnim postocima. Usprkos povećanom ulaganju i obećanjima političara, posrnuli američki sustav javnog obrazovanja, nekoć najbolji u svijetu, rutinski pušta obrazovanje milijuna djece. Filmaš Davis Guggenheim podsjeća nas da obrazovne statistike imaju imena: Anthony, Francisco, Bianca, Daisy i Emily, čije priče čine zanimljiv temelj filma „Čekajući Supermana“. Dok slijedi šačicu darovite djecu kroz sustav koji koči akademski rast umjesto da ga ohrabruje, Guggenheim iscrpno proučava javno obrazovanje prateći „tvornice mladih bez završene srednje škole“ i „akademske slivnike“, metodički secirajući sustav i njegove naizgled nesavladive probleme.
Međutim prigrlivši uverenje da dobri profesori čine dobre škole i preispitavši ulogu sindikata u održavanju trenutnog stanja stvari, Gugenhajm nudi nadu istražujući inovativne pristupe obrazovnih reformatora i licenciranih škola koji su, preobličujući kulturu, odbili da dopuštaju da njihovi učenici zaostanu.

Prikaži više